IZLAZAK MJESECA
Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.
Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.
Nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
A treba jesti voće
zeleno i hladno.
Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novčići
u džepu jecaju.
F.G.LORCA
Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć.
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigno ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke.
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.
josip pupačić
Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
arsen dedić
Tvoj pogled
Moćna je svjetlost
Odagnaj mrak
I ne daj, nikada ne daj
Da pjesnici umru u nama.
Tvoje ruke
Dodir su moći
Zaustavi trenutak
I ne daj, nikada ne daj
Da izadjemo iz ovog sna
(nemam pojma čija je ovo pjesma)
Čuo sam zapljuskivanje vode o čamac
njezina gola stopala
I osjetio na našim licima
Hladan sumrak
Moje srce kako se njiše između nje
i ulice, ceste
ne znam gdje pronaći snagu
da se oslobodim njezinih očiju
pobjegnem iz njezina naručja
Ostala je, plačući kroz kišu i staklo
obavijena tugom i suzama
Ostala, nije mogla povikati
Čekaj! Doći ću
i prošetati s tobom.
Miguel Otero Silva
Postajem kamen
Govorim svojoj ljubavi
Kad smo skupa,
Kad smo skupa, a među
nama tri dana hoda,
tri noći sna.
Jer ovaj zrak oko mene
zgusnut umire
Čim ga želim dotaknuti.
Dubravko Škurla
poslije tolike
magle
jedna
po jedna
pokazuju se
zvijezde
udišem
svježinu
koju mi ostavlja
boja
neba
osjećam se
kao prolazan
lik
ali zahvaćen
u besmrtnom krugu.
G. Ungaretti
BRZO SE SAKRIJ U MENE
Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.
E. Kišević
Dobro je ovdje: njihanje i šum
Jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
Ruža blještavih, ali ledenih
Na paradnim, svečanim snjegovima
trag skija klizi kao sjećanje moje -
Nekad, u davnim vremenima
Prošli smo tim putem nas dvoje.
Ana Ahmatova
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj, sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira
Samo gordi jablan lišćem suhijem
Šapce o životu mrakom gluhijem.
Kao da je samac usred svemira.
A.G.Matoš
< | studeni, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.pjesme. i pjesnici.
Rijeka donosi jesen
Dugo umire grad
I u nama toliko ljeta
Mi smo siročad svijeta.
Reci, da li ćes noćas
Moći ostavit sve
Svoju kuću, navike, ljude
I poći, a ne znati gdje?
Neka svi mržnjom isprate nas
Ali, draga, život čeka, sad je čas.
Čitav svijet bit će naš novi dom
Neka kažu: "Avantura je to!"
Nikad žaliti nećeš
Svoje stvari, ime, ni grad
I u hladnoj sobi hotela
Bit ćes slobodna sad.
Neka svi mržnjom isprate nas
Ali, draga, zivot čeka, sad je čas!
Čitav svijet bit će naš novi dom
Neka kažu: "Avantura je to!"
Duga, očajna kiša
Magla zastire zrak
Nekim putem, tijesno kroz jesen,
Nas će odvesti vlak.